Ignacijevske duhovne vježbe u Osijeku

Objavljeno od

DUHOVNE VJEŽBE U SVAKODNEVICI U OSIJEKU

Sv. Ignacije Loyolski
Iñigo López de Loyola rođen je godine 1491. u dvorcu Loyola, u blizini Azpeitia, u pokrajini Baskiji Guipuzcoa u Španjolskoj. Bio je snažna osobnost, ponosne, jake volje i čvrstog karaktera, s bogatim unutarnjim svijetom. Kao dječak odgajan je na kraljevskom dvoru. Bio je plemić i vojnik. Godine 1521. teško je ranjen u bitci za obranu tvrđave Pamplone. Ovaj događaj doveo ga je na put obraćenja. Svoja bogata duhovna iskustva uspješno je sažeo u knjižici Duhovnih vježbi. Mnogima su Duhovne vježbe pomogle živjeti iskustvo susreta s Bogom i promijeniti svoje živote. Nakon obraćenja promijenio je ime u Ignacije, a Družba koju je utemeljio proširila se diljem svijeta. Umro je u Rimu god. 1556. Blaženim je proglašen 1609., a svetim 1622.

OSNOVNE ZNAČAJKE DUHOVNIH VJEŽBI U SVAKODNEVICI

Rezidencija Družbe Isusove u OsijekuDuhovne vježbe u svakodnevici (DVS) započeli smo u Rezidenciji DI u Osijeku godine 2011. Broj polaznika kretao se do šezdeset. Glavni voditelj ovih vježbi je pater Zdravko Knežević, a u ulozi pratitelja od 2013. pomagali su ili pomažu isusovci u Rezidenciji: o. Božinović, Dodes, Rakošec, Skelin, Topić i Mravak. Zanimanje vjernika za ove vježbe je veliko, prijavljuju se i dolaze i iz okolnih gradova, stoga prethodnim razgovorima i predstavljanjem ovih Vježbi nastojimo izabrati polaznike koji imaju sposobnosti za takav zahtjevan tečaj.

Ignacijevske jednomjesečne DV, raspoređene na pet mjeseci, traju od sredine siječnja do sredine lipnja. Susreti svih sudionika su utorkom ili srijedom (ovisno o godini) u 20,00 sati (tijekom 22 tjedna). Na tom sastanku voditelj iznosi konkretne upute: predstavi pet vježbi koje slijede – za slijedećih pet dana. Objasni što pojedina vježba znači, kamo vodi i što se od nje očekuje. U svakoj vježbi vježbenik si treba postavljati pitanja: što je bit ove vježbe, što mi Bog preko sadržaja ove vježbe želi priopćiti? Važna je i neizostavna savjesnost u obavljanju vježbi: svaka treba trajati punih 60 minuta. Kada se tako prođe slijed razmatranja: srijeda, četvrtak, petak, subota i nedjelja, ponedjeljak je predviđen za ponavljanje i produbljivanje prethodnih vježbā, a na svakom sljedećem sastanku utorkom navečer voditelj sâm iznese pet tih istih vježbi (ponavljanja), onako kako ih je sam doživio i razmatrao. Ovaj način vježbenicima ujedno predstavlja i neki određeni uzorak, usmjerenje i motivaciju.

Osim zajedničkih susreta i svakodnevnog razmatranja, postoji i osobni tjedni razgovor s voditeljem koji traje 25 minuta. Vježbenik na tom susretu iznosi bitne naglaske i zaključke svake pojedine vježbe u kojoj se privikavao i učio razgovarati s Bogom, a iznosi i poteškoće, sumnje ili zapreke na koje je nailazio u pojedinim vježbama.

Uloga vježbenikova pratitelja je da u ovom razgovoru pomogne, na način da u pojedinim trenutcima prepozna, podsjeti i posvijesti znakove Božjeg djelovanja u vježbeniku. Nema nikakva nametanja, to je zajedničko istraživanje načina na koji Bog djeluje u nama, kako nas Bog vodi, na što nas potiče – da u svojim postupcima steknemo određenu sigurnost.

Osim knjižice Duhovnih vježbi sv. Ignacija i Svetoga Pisma, glavni priručnik DVS je knjiga „Sloboda za ljubav“ o. Slavka Pavina.

Skica zajedničkog susreta srijedom:

Pjesma, uvodna molitva
Napomene i osvrt na obavljene vježbe
Ponavljanje pet prethodnih vježbi
Predstavljanje pet sljedećih vježbi
Zaključna molitva

KAKO VJERNICI PRIHVAĆAJU OVE VJEŽBE?

Vježbe u svakodneviciVećinu onih poznatih, tipično ignacijevskih pojmova vježbenici dožive kao novost i osvježenje. Za neke od vježbenika veliko je otkriće da molitva nije samo stvar lijepih osjećaja. Osim onih magistralnih Ignacijevih pojmova, otkriće im je i Ignacijev poziv na  velikodušnost, još više razlučivanje duhova. Zatim pojmovi duhovne suhoće i utjehe, rast u spoznaji Boga, propitivanje vlastite vjere; odgoj i ispit savjesti kao način za traženje i prepoznavanje Božje volje, suočenje s vlastitim slabostima, pitanje grijeha i nereda, te kao zaključak o nužnosti promjene života, nadvladavanje vlastitog egoizma. To je ujedno pitanje postizanja slobode, zrele radikalnosti i samokritičnosti, suočenje s vlastitim strahovima i s površnom vjerom…

Nerijetko su iznenađeni dinamikom, tj. logičnom smislenošću poretka vježbi koji se očituje od samog početka. Vježbe su naime jedna na drugu „naslonjene“, u smislu da prethodna na neki način najavljuje sljedeću, a sljedeća osvjetljuje i još više razjašnjava, te potvrđuje prethodnu. Tako i sami shvaćaju nužnost i smisao razmatranja u kontinuitetu, bez izostavljanja.

U DVS višestruko se potvrđuju Ignacijeve riječi o Duhovnim vježbama u njegovu pismu o. Manuelu Mioni, “Najbolje od onog što sam bio u stanju smisliti, doživjeti i shvatiti u ovom životu, kako radi pomaganja nekome da postigne najbolje što može, tako i što sam mogao dati pomoć i korist mnogim drugima.“
Potvrđuju se i riječi Pape Benedikta XVI.: “Tijekom 450 godina djelovanja Družbe Isusove, DV su najsnažnije oruđe kojim isusovci raspolažu u svome radu.”

U duhovnim vježbama pojedinac uči razgovarati s Bogom, potaknut je da se već za vrijeme trajanja Vježbi nauči susretati se s Bogom, da pred njim u molitvi i osluškivanju traži i nalazi rješenja i odgovore na neke svoje konkretne probleme i pitanja. Na taj način nastojimo ih usmjeravati da u duhovnom životu steknu samostalnost.

Duhovne vježbe

U DVS vježbenik se uči susretati s različitim životnim situacijama i iznenađenjima. Na primjer, kada pojedinac shvati da je Božji plan drukčiji od onoga koji je on očekivao. Ili, kako živjeti kada nam se Bog čini dalek, ili čak neprijateljski raspoložen? DV su susret s istinom Božje riječi koja preobražava. Ove DV su prilika za temeljito upoznavanje sebe i svojih najdubljih motiva. Kroz proces duhovnih vježbi čovjek ispituje i upoznaje svega sebe i sva svoja životna područja. Ako je iskren, tada prepoznaje svoje bjegove, izgovore, biranje lakšega puta.

DV su škola, vježba, trening. Duhovne vježbe su i borba: znati trgnuti se, naći se iznenađen spoznajama, to je borba koja u konačnici donosi radost i ispunjenje. U njima vježbenik ulazi u komunikaciju s Bogom i razvija je, prati proces koji se u njemu zbiva i dopušta da ga Božja riječ preobražava. S jedne strane, od temeljne je važnosti spoznaja Boga, s druge, Bog se objavljuje onome koji ga traži čista i otvorena srca. O stupnju spoznaje Boga ovisi sav život pojedinca. Stoga vježbenike potičemo na produbljivanje svoga odnosa prema Bogu. Duhovne vježbe su posao koji daleko nadilazi naše ljudske sposobnosti i pojedinac tu nužno otkriva svoju upućenost prema Bogu.

Duhovne vježbeKorisno je napomenuti da ove vježbe podrazumijevaju aktivan rad. U uputama za razmatranje nalazimo tvrdnju: „Uloga onoga koji razmatra jest otkrivati, promišljati, istraživati; on je stvaralac koji stvara, koji vlastitom marljivošću traži, kopa, izviđa, promatra, prepoznaje i izvlači primjere za vlastiti život“. Ako vježbenik poduzima vlastito promišljanje to ima veću vrijednost i donosi veću duhovnu korist od samog slušanja predavanja drugih osoba o istoj temi. Ono što pojedinac sâm pronađe i otkrije to će ubuduće biti njegov duhovni temelj i oslonac. Zato sâm i s vlastitim silama mora tražiti ono što će njegovu pamćenju i duhu, u svijetlu Božje riječi i prisutnosti donijeti odgovore.“

PLODOVI DVS

Svjedoci smo da DVS ostave dubok i trajan pozitivan trag. Pojedinac se na nov način uči suočavati s kušnjama, s prisutnošću patnje, s pitanjem: ima li trpljenje smisla? S druge strane, postaje svjesniji snažne Božje prisutnosti u svemu tome.

Susret s duhovnošću Sv. Ignacija mnogim je vježbenicima potpuna novost i značajno osvježenje. Dožive ih kao jasne i pouzdane smjernice za duhovni život. Duhovne vježbe su za njih veliko ohrabrenje u vjeri, čišćenje i upoznavanje vlastite vjere. U njima nauče otkrivati ono što je najvažnije: bliskost s Bogom i s Božjim svijetom, nužnost napuštanja svojih zamisli o spasenju i usvajanje Božjih, nauče živjeti svoju vjeru vedro, bez euforičnosti.

Duhovne vježbe pomažu shvatiti veličinu čovjeka. Ne zaustavljamo se, naime, na muci i križu, nego gledamo prema proslavi. Vježbe pokazuju da je stvarna veličina čovjeka u tome što je usmjeren prema uskrsnuću i vječnoj Slavi.

Kroz duhovne vježbe otkriva se smisao života za druge. Pozitivan učinak DVS je da mnogi otkriju svoju pravu vrijednost i počnu se ponašati odvažno i samostalno. Kroz razmatranja pojedinih evanđeoskih i svetopisamskih zgoda vježbenik stječe novu i snažnu spoznaju Isusa Krista, stječe posve novi pogled na Božju riječ, na liturgiju i sakramente, na povijest spasenja… i njegovo ponašanje i život postaju posve drukčiji, jer nakon dobro obavljenih Vježbi život počinje promatrati drukčijim pogledom.

Duhovne vježbeSvi ovi rezultati poticaj su i nama samima da se kao voditelji još više trudimo oko kvalitete ovoga posla. Dok drugima pomažemo da se susretnu s Bogom, gotovo je nemoguće da sami ne doživimo barem dio snage toga susreta.

Autor: P. Zdravko Knežević, S.I.