Isusovci u Osijeku – povijesni pregled

Objavljeno od

Isusovci u Osijeku – povijesni pregled

Misija i Rezidencija

Prvi spomen isusovaca u Osijeku datira iz 1613., kada za vrijeme turske vladavine u Osijek dolazi Bartol Kašić.
Aljmaš-povijesni pregled

1662. dolaze u Osijek dva isusovca
1702. isusovačka rezidencija u Osijeku dobiva u posjed selo Aljmaš.

Prvu svoju kuću s dvije sobe, s blagovaonicom i pivnicom isusovci su u Osijeku sagradili 1698.

 

 

Prvu svoju pravu rezidenciju počeli su graditi 1719., ali su je zbog dugova dovršili tek 1738.
Prva isusovačka župna crkva bila je preuređena velika džamija u Tvrđi koju je 19. listopada blagoslovio đakovačko bosanski biskup Juraj Patačić (1703–1716), posvetili su je sv. Mihaelu.

Novu župnu crkvu počeli su graditi na blagdan utemeljitelja Sv. Ignacija 31. srpnja 1725., ispred svoje rezidencije, ali i ovdje gradnja i uređenje traju neobično dugo. Tornjevi su izgrađeni 1741/42., a radovi na crkvi trajali su sljedećih tridesetak godina.
Tvrđa - Sv. Mihael
Crkva je 1759. dobila nove orgulje, a 10 godina kasnije pokrajnji oltar svetog Ivana Nepomuka i Sv. Otilije.

Godine 1770. završen je glavni oltar, te postavljena slika svetog Mihaela izrađena u Beču.

 

Osim župne crkve, u Osijeku su isusovci sagradili još nekoliko kapela, među ostalima kapelu Gospe Snježne oko 1731. Iste godine podignuta je kapelica Raspetog Isusa za potrebe vojske u vojnom lazaretu na kraju Tvrđe, a druga na vojnom groblju.

1730. na poticaj Misije udovica generala Petraša daje podignuti spomenik Presvetom Trojstvu u Tvrđi.

Grad je sagradio župne crkve Preslavnog Imena Marijina u Donjem gradu 1714., te svetog Petra i Pavla 1729. u Gornjem gradu.

U prvim godinama djelovanja Misija je imala samo dva člana, od početka 18. st. broj je bio između 3 i 5, a kada su vodili isusovačku gimnaziju bilo ih je do 8.
Poglavar ili superior misije bio je i nositelj župničkih ovlasti u Osijeku te član Županijskog vijeća. U pastoralnom radu služili su se njemačkim i hrvatskim jezikom.

Od svog dolaska djeluju u selima gdje nema svećenika. Posebno se godine 1693. ističe djelotvoran rad Mije Majetića.
zraka nade-povijesni pregled

Dvoreći oboljele od kuge 1710. umrla su tri isusovca, a isto toliko umrlo je i 1739. Brinuli su se i za zatvorenike, te pripremali na smrt osuđene okorjele razbojnike. Glavna briga je ipak bila stvoriti javni kršćanski život u gradu organiziranjem službe Božje, slavljenjem kršćanskih blagdana, kultom svetaca, procesijama i raznim pobožnostima u duhu onog vremena.

Školstvo – osnovnu školu otvorili su 1690. – u Donjem gradu, god. 1712., te u Gornjem gradu god. 1722.

 

 

1732. spominje se Pučka škola u Tvrđi za njemačku, a u Gornjem i Donjem gradu – za njemačku i hrvatsku djecu.

Školske godine 1728/29. otvorili u Osijeku Nižu gimnaziju s 4 gramatička razreda.
1737. Gimnazija prestaje s radom jer su gradske vlasti otkazale uzdržavanje s obrazloženjem da gimnaziju pohađa premalo domaćih sinova.
Gimnazija je ponovo otvorena na poticaj carice Marije Terezije (1740/1780).

Uz djelovanje Družbe Isusove u Osijeku vezan je nastanak i razvitak marijanskog svetišta u Aljmašu. Za vrijeme Turaka, kalvini su u baranjskom selu Laškom ili Vlaškom (danas Lug) prisvojili katoličku crkvu. Stoga superior Misije Mijo Majetić (1692-1696) u Laškom podiže drvenu kapelu na čast Majci Božjoj, te uz nju toranj sa zvonikom. Oko crkve se sve više naseljava katoličko stanovništvo.

Treći superior misije Andrija Horvat (1697-1700) daje u Osijeku izraditi drveni kip Majke Božje i u svečanoj procesiji ga prenosi u Laško. Štovanje Majke Božje se sve više širilo, hodočasnici su dolazili sa svih strana.
U strahu pred pljačkašima za vrijeme Rakocijeve bune superior Marko Jurina god. 1704. daje kip prenijeti u Aljmaš – na posjed Misije.

Godine 1706. uređeno je proštenište za blagdan Marijinog Pohođenja 2. srpnja, za koje je dolazilo mnoštvo hodočasnika iz Osijeka i okolnih mjesta.

Poglavar Misije Franjo Zunić započeo je 1708. graditi crkvu, završena je 1713, a blagoslovljena na blagdan Male Gospe.

Godine 1740. proširili su i preuredili crkvu, koja je izgorjela u požaru 1846., a već sljedeće godine podigli su novu i dali izraditi novi kip Majke Božje.
Sljemenska Gospa
U Osijeku i u Aljmašu 1738/39. djelovao je slavonski pjesnik p. Antun Kanižlić. „Gospi od utočišta“ posvetio je najveće hrvatsko mariološko djelo: “Utočište Blaženoj Divici Mariji”, tiskano u Veneciji god. 1759.

Družba Isusova je god. 1773. ukinuta, te ponovno uspostavljena 1814., no za povratak u Osijek isusovci su morali još dugo čekati. Za ponovni i stalni dolazak isusovaca u Osijek zauzimao se đakovački biskup Antun Akšamović. God. 1922 povjerio je isusovcu p. Franji Jambrekoviću službu duhovnika u osječkom konviktu. No ovaj napušta Osijek već koncem iste godine jer prilike za povratak još nisu bile povoljne.
Rezidencija Družbe Isusove-Duhovne vježbe
Desetak godina kasnije supružnici Mihael i Dragica Ebrić daruju isusovcima kuću u današnoj Stepinčevoj 27 (tada Beogradska).

P. Mihael Werner dolazi 25. rujna 1943. u Osijek, u darovanoj kući uređuje isusovačku Rezidenciju i u njoj kapelu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu.

 

Na službi superiora zamjenjuje ga god. 1941. p. Jakob Krist.
U to vrijeme isusovci u Osijeku bave se pastoralnim radom, posebno vodstvom katoličkih društava, vode muške i ženske organizacije mladih učenika i učenica, osnivaju i sve do 1946. vode Marijine kongregacije za djevojke, za građane, te za svećenike. U njima razvijaju bogatu vjersku kulturnu i karitativnu aktivnost. God. 1938. izdaju časopis Marijin stijeg. God. 1940. isusovci osnivaju Marijin vrtić za odgoj djece osnovnih škola.
Osim toga vode duhovne vježbe za svećenike, za redovnike i laike, vode različite konferencije, duhovne obnove i katekizam u školama.

U tako širokoj djelatnosti rezidencijska kapelica postaje pretijesna. Stoga isusovci odluče sagraditi veliku crkvu s Rezidencijom i konviktom. God. 1936. osnivaju Društvo za gradnju Svetišta Srca Isusova u Osijeku. Počinju izdavati časopis Naše svetište za prikupljanje sredstava i informiranje o gradnji novih objekata.

Svetišta Srca Isusova u OsijekuPoznati ljubljanski arhitekt Jože Plečnik projektirao je planove Svetišta koji su odobreni 1938. godine.
Zbog ratnih opasnosti gradnja crkve na Gajevom trgu (danas Gradska tržnica) započela je tek u listopadu 1940., a radove je vodio ing. Dušan Narančić. Do kraja rata podignuti su temelji crkve i kripta, te zidovi do 7 metara visine. Tako nedovršenu zgradu god. 1948. komunisti su nasilno srušili.
Pastoralni rad nakon rata nastavlja se u staroj kapelici.

 

Rezidencija Družbe Isusove-kapela u vrtu

 

P. Aleksandar Barbalić proširio je 1976/77. kapelu u vrtu rezidencije, te je uredio veliku dvoranu u kripti.

Isusovci u Osijeku danas

U Rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku aktualno je sljedeće: pastoral sakramenata, duhovne vježbe, posebno DV u svakodnevnom životu, rad s mladima, pomoć Crkvi u Osijeku, duhovna asistencija različitih udruga i pokreta, apostolat u vojsci, u zatvoru i u policiji, te od 1998. vođenje Isusovačke klasične gimnazije.